SONG AGAINST CANCER | Did we win, or lost battle with cancer | Love you daddy!

by - август 30, 2017

Nedostaje mi par stvari da bih srećna bila.                                     I need a few things to be happy.
Fali mi, nova haljina, nakit i svila.                                                     I need new dress, jewerly and silk.
Odjednom sve, puno jasnije ti bude shvatiš,             But in one time, you understeand some items.
da život ne, nije samo kupi-plati!                                                            That life isn't just bay and pay!
Prepoznajem, tvoje brige sada meni bliske.       I recognize that your worries are now close to me.
I zovem te da se borimo za bitke iste!                              So I call you, to fight for the same battles!
Upoznajem novi svet a tuga neka čeka!                    I meet the new world and let the sadness wait!
JA POČINJEM, NOVI ŽIVOT                   NOW I STAR MY LIFE 
ISPOČETKA!                                                                      AGAIN


SRB: Ne, ovo nije samo običan tekst, napisan s leve strane. Ne, ovo nije običan kratki uvod mog novog posta. Ovo su reči koje su promenile moj život. U medicinskoj školi, koju pohađam, pridružila sam se sekciji, koja je na dan 'Borbe protiv kancera' održala akciju i predstavu na istu temu. To je bio veliki dan za mene. Dan, kada sam trebala da izvodim ovu pesmu, pred mnoštvom ljudi, među kojima su se nalazili lekari i medicinske sestre. Bila sam srećna, i ponosna na sebe. Samu pesmu sam otpevala svom snagom i željom da pomognem svima koji se bore s ovom opakom bolešću. Svima! S nadom da ću ih ohrabriti, ne znajući, da će ista ta podrška zatrebati najdražem članu moje porodice. Tog kobnog dana, saznala sam da moj otac boluje od kancera pluća! Ovde počinje moja priča!

ENG: No, this isn't just plain text, written on the right side. No, this isn't an ordinary brief introduction to my new post. These are the words that changed my life. In the medical school I attend, I joined the section, which on the day of 'Fight Against the Chancellor' held an action and a play on the same topic. It was a great day for me. The day I was supposed to perform this song, in front of a multitude of people, among which were doctors and nurses. I was happy and proud on myself. I sang my own song with all my strength and the desire to help everyone who struggles with this wicked disease. To all! Hoping that I will encourage them, not knowing that the same support will be needed to my dearest member of my family. That fatal day, I found out that my father was suffering from a lung cancer! My story starts here. Post will be so long, so please, translate it on my right margine, on button 'translater!'
Da li se sećate mog prvog posta na upravo ovu temu? U koliko ste zaboravili, možete ga pročitati ovde. Dana, kada sam objavila svoju priču, pokrenula sam novu kampanju. Moram priznati da se njoj pridružilo par ljudi, kojima sam jako zahvalna. Naime, tema kancera je tema o kojoj se u poslednje vreme mnogo priča, a jako malo zna. Ne znajući kakav će ishod bolesti mog oca biti, odlučila sam da svima pomognem, u želji da se nikada ne nađu u situaciji poput moje! Javljale su mi se devojke i pisale da se bore sa istim ili sličnim problemom u porodici, te smo jedna drugoj bile velika podrška! Da, podrška je u tim danima i preko potrebna! 

Onaj ko je čitao prethodni post, setiće se svih činjenica koje sam tada iznela. Ljudi se plaše da idu kod lekara, što je ogromna greška. Iz ugla medicinara mogu da razumem da ponekad medicinsko osoblje i nije tako ljubazno, ali samo se stavite u njihovu kožu! Oko vas je mnogo mnogo bespomoćnih ljudi, čiji su životi bukvalno u vašim rukama. Kome pre pomoći? Kako se svima dovoljno posvetiti? Zato imajte razumevanje za te 'drske' medicinske sestre. Ipak su to ljudi koji se dugo školuju da bi se posle bavilI spašavanjem nečijeg života. Takođe, rano otkrivne bolesti su stoprocentno izlečive, te je upravo zbog toga bitno redovno ići na preventivne kontrole!

Ne, ovo nije moje blebetanje, ovo su saveti! Zapravo ne! Ovo je molba, APEL! Redovno kontrolišite svoje zdravlje, i podstičite svoje drage da rade isto! Verujte da ne želite da se nađete u situaciji, gde će Vam neko reći 'Imate još svega dva meseca života!'. Osim toga, u koliko se nađete u lošoj situaciji, bitno je da ostanete pribrani, i jaki! Bolest se neće izlečiti u koliko vi sedite kući, plačete i sažaljevate sami sebe! Osim toga, medicina je danas jako uznapredovala i gotovo je moguće izlečiti skoro svaku bolest! Zato nema odustajanja!


Kada dođete u ovakvu situaciju, prvo što pomislite jeste ''Bože ima li te? Zašto baš ja? Zašto neko moj?''. Neću se bazirati na samo objašnjavanje patologije, verovatno i sami znate šta su tumori. Tumor je nešto što može da dobije svako! Sigurno ste čuli mnoštvo primera gde su deca obolela od iste bolesti! I, šta je jedno malo nevino dete skrivilo bilo kome, pa je zaslužilo da dobije rak? Postoji li odgovor? Ne. Mnoštvo je faktora koji mogu dovesti do nastanka istog, ali to nije tema ovog posta. Mi ćemo se bazirati na izlečenje.

Kada ga otkrijete, sledi jako težak period za Vas i ljude u Vašoj okolini. Prvo negiranje, gde ne možete poverovati da se to desilo upravo Vama (Vašem bližnjem), zatim sledi doza agresije, kada ste besni na sebe. Sledi samosažaljenje i depresija. Tu je bitno ne prevagnuti na onu lošu stranu. Verujte da uvek ima vremena za plakanje! Lako je sedeti i žaliti svoju sudbinu! Ne kažem, valja se isprazniti partijom dobrih suza, i izbaciti sve negativno iz sebe, ali nakon toga, preko je neophodno reći sebi 'Sada kreće moja borba!' Kada budete spremni na to, računajte da ste prešli trećinu puta ka izglečenju!

Ako se sećate mog primera, onda Vam je sve jasno. U koliko ne, ja ću Vam u kratkim crtama ponovo ispričati. Moj tata je početkom ove godine dobio jaku prehladu zbog koje je ostao na bolničkom lečenju tri nedelje. Nakon toga je otkriveno da postoji određena 'fleka' na njegovim plućima, koja vremenom sve više raste. Odmah je konstatovano da se radi o tumoru. Mama je brzinskim postupkom angažovala sve moguće lekare, tata je išao na sva dostpuna ispitivanja, i zaista smo se trudili da ni dan ne izgubimo, samo da se što pre rešimo spomenutog tumora!

Usledio je najbitniji test, takozvana biopsija, gde se gutanjem sonde direktno uzima uzorak tumora kroz pluća. To je jedna rigorozna metoda, jako bolna i neprijatna. Gledati sam čin je stravično a kamoli doživeti ga. Osim saznanja da tata ima tumor, ubrzo smo dobili novi rezultat koji je potvrđivao da se radi o malignom (lošem, zloćudnom) tumoru. I tu sledi ona rečenica, gde ja i sad gutam knedle kad je se setim. ''U koliko se ne operiše odmah, mogućnost življenja je od dva do četiri meseca!''. Zamislite, Vaš otac...sva vaša podrška, nada, vaš omiljeni član porodice, biće sa Vama još svega par meseci. Da li sesti i preklinjati sudbinu, ili stegnuti pesnicu i ići dalje? Ići dalje. Ali kako, kada je on skrhkan, ubijen u pojam, bez želje da se bori? Kažu da je ljudima koji žive sa obolelima teže, nego samim obolelima. I to je tačno. Jer ste vi u tom trenutku sva njegova snaga, i njegov vodič! Da nema Vas, on se verovatno ne bi sam usudio da krene dalje.


U tom trenutku, bolest nije jedini problem koji vas pritiska. Slede brojni stresovi, kriza u porodici, na poslu, samo društvo je tu samo iz radoznalosti, a opet jako transparentno, u strahu da im ne zatražite pomoć! Inače da, da nagovestim, kao i u prošlom postu, ja ne tražim ničije sažaljenje. Ovo je moja životna priča, i želim da podelim sa Vama pouku koju sam izvukla. Da se vratimo... Iskreno, verovali vi meni ili ne, postojali su dani, kada sam se pitala ''Da li ću sutra imati šta za jelo?''. On odlazi u Beograd, na lečenje. Operacija je zakazana bukvalno za par dana, nakon otkrivanja, preko reda, sve hitnim i brzim postupkom, i to, dao Bog, u jednoj od najboljih bolnica. Treba uspeti nositi se sa time i sve isfinansirati. I u tom trenutku, prevagne u Vama ona misao ''Ne moram ništa da imam, samo da on ostane živ i zdrav!''. Kao trenutak kada se sebična osoba odrekne svega, hah.

Rezultati su stigli u utorak, a njemu je operacija zakazana za sledeću sredu, što je razmak od svega nedelju dana. Izgleda kao dugačak period ali ne zaboravite da ljudi čekaju mesece, pa čak i godine, na listi čekanja, za operaciju. No dobro. Tata biva smešten u ponedeljak, sledi neka preoperativna priprema, i slične radnje. Biva operisan u sredu. Operacija je trajala 7 sati. Sedam sati iščekivanja informacije. Nigde nikog nema, Vi sedite i čekate, da neko izađe i kaže Vam da li je živ, ili nije. Jer se ipak radi o tkivu koje se nalazi tik u srce, te je i sam doktor nagovestio da su brojne komplikacije moguće. Na dan operacije je moja mama bila u bolnici, i nakon iste, je razgovarala sa doktorom, koji joj je rekao, da sada sledi pravi test. Bivamo stavljeni u poziciju da čekamo nove rezultate, koji će pokazati da li kancer metastazirao ili ne.

Konkretno u tatinom slučaju, određena su mu dva ciklusa hemo terapija, dok zračenja na primer nije bilo. Nakon operacije je 24 dana ležao u bolnici, nakon čega je otpušten na kućno lečenje. Dok je u bolnici, vi gledate svoju porodicu, i osećate neku prazninu jer jedan član fali. Kada je kod kuće, imate još veću težinu, jer znate koliko je njemu teško, što je 'na vašim rukama'. Upravo zbog ovog lošeg iskustva ja pišem sve ovo, u želji da Vam razbistrim svest i pokazem koliko je bitno redovno se kontrolisati, jer doći u obu situaciju je stravično! Prvi dani su kobni. Slede užasno velike muke, gde gledate nekog svog kako leži u bolovima. Rana curi, gnoji, problemi oko toga, konci nisu lepo zarasli...Ne može da jede sve, ne može da se kupa, da obuče odeću, zamara se kada hoda... Jako teška i naporna situacija. S jedne strane vas slama fizički umor a s druge psihički.

Nakon toga, hemo-terapije. Pa mučnine, vrtoglavice, opadanje kose. Treba to sve nekome objasniti. Zaista jako težak period. Naizgled, ništa čudno, ali kada dođete u kontakt s istom situacijom, poželite da promenite kožu. No evo, tri meseca nakon operacije, sada kada smo završili sa svim, sedim, i pišem Vam post. Jako mi je teško u ovom trenutku ali me ipak neka ogromna snaga vodi! Sada kada je završio s terapijom, čekamo glavno snimanje, gde će se dobiti krajnji rezultati, i potvrdu o tome da li je ipak tumor negde metastazirao (proširio se). Sećate se da sam u prethodnom postu pričala koliko verujem u izlečenje? Hah, isplatilo se. Sada čekam septembar da dobijemo još i te rezultate, kada ću napokon moći da kažem 
'MI SMO POBEDILI KANCER!'

Naravno, kažem 'mi', jer ovo nije samo tatina borba, već i moja, i borma mojih ukućana! Za nama je jako težak period, koji nas je samo još više zbližio i učinio jačima. Mada rećiću Vam jedno, ne dozvolite da Vas neka losa stvar zblizi sa svojim dragima! Vođena svojim iskustvom, po milioniti put apelujem na preventivne kontrole, jer ćete samo ranim otkrivanjem pobediti ovu zlu bolest! Bilo kakve simptome osetite, angažujte se za lečenje, ne čekajte, jer ni jedan lekar Vam ne može pomoći koliko možete sami sebi. A nažalost, ovo je situacija koja Vam otvori oči i kada shvatite šta je u životu zapravo jedino bitno. Voli vas vaša...

You May Also Like

30 коментара

  1. Olá Sandra!
    Que texto incrível!
    A minha família e Eu, infelizmente, perdemos a batalha para essa doença que nos levou um tio querido.
    Força ai para vocês. E confia que tudo vai dar certo!
    Beijo!

    Dany
    Blog Breshopping da Dany
    Conheça também o Breshopping da Dany KIDS

    ОдговориИзбриши
  2. nice blog =)
    follow for follow via GFC?

    http://lacolorfulpassion.blogspot.de/

    ОдговориИзбриши
  3. Procitala sam i ovaj i prethodni post koji si pisala na ovu temu. Jedino sto mogu da kazem je VAU. Sve si predivno napisala. Znam da bi 90% ljudi samo ocajavalo sebe odnosno svoje bliznje za takav dogadjaj, ali vidi se da ti nisi!Uvek se treba boriti. Verujem da ce tvoj tata pobediti ovu surovu bolest. Citiracu nekoga ko je pametno rekao: nada zadnja umire!" Jos jednom, svaka cast na ovom tekstu!

    ОдговориИзбриши
  4. I hope everything goes well, babe <3 I'm here for anything you may need!
    xo
    Blog An Aesthetic Alien | Instagram | Facebook
    Youtube

    ОдговориИзбриши
  5. Hey, Sandra!
    I'm happy because not just your dad but all your familly won the figh against cancer.
    Nice text.
    See you around.
    5 O'clock Tea

    ОдговориИзбриши
  6. Sva sam se naježila. Izgubila sam nekoliko bliskih osoba koje su imale kancer, ali vremenom naučimo da se borimo sa time. Nadam se da će tvoj otac da se izbori sa ovom surovom bolesti. Ja sam svakako uz tebe ❤️❤️❤️

    Pratim te: Visit and follow ----> Marija's blog

    ОдговориИзбриши
  7. Draga Sandra, jako sam se raznezila citajuci ovaj post. Ono sto zelim da ti kazem je, budi jaka, razmisljaj pozitivno, i dace Bog da se tvoj otac oporavi. Zelim ti svo strpljenje i snagu ovog sveta ♥

    Zapratila sam te, #378 :)

    https://blogvivalavida3.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  8. Thanks so much for your visit on my blog. Of course we can follow each other, I'm following you 379 :) https://bysinkj.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши
  9. Vjerovala ili ne draga Sandra, meni suze idu. Ovo je toliko teško za pročitati mogu mislit kako je bilo napisati.. ti si zaista jedna hrabra djevojka i zaista ti čestitam na tome. Iskreno se nadam da ce sve biti kako treba sa tvojim tatom, ja sam uz tebe budi jaka. ❤

    ОдговориИзбриши
  10. Jako emotivan post i svaka čast na tome što si to podijelila s nama. Tvoj otac je jaka osoba, isto kao i ti i cijela tvoja obitelj i nadam se da će rezultati biti dobri i da će sve biti u redu☺♥

    ОдговориИзбриши
  11. Koliko respecta za tebe.... i sto se tice cele. situacije a i toga sto si sve podelila sa nama.... ostala sam bez reci... Razumem kroz sta si prosla i kroz sta i prolazis... moj deda takodje ima rak pluca ali ovaj je dobrocudan koliko je ustanovljeno mada moj stric je ove godine umro od tumora... tako da se sa njima nikad ne zna i mora se biti sprema na svaki scenario... Divim ti se na tome koliko si hrabra i na tome sto si i posle svega ostala jaka... Nadam se da je rak pobedjen i da ce sad u septembru stici samo pozitivni rezultati 💙💙💙💙💙



    Boomy's Place

    ОдговориИзбриши
  12. Happy and long life for you and your dad!!!!!
    :) very very happy for you!
    Tiziana
    https://amoriemeraviglie.blogspot.it/

    ОдговориИзбриши
  13. Bravo draga moja na nastavku teksta koga se veoma dobro secam. Zaista je velika hrabrost potrebna da se pise o ovako vaznoj temi i da se ukaze svima na ono sto je u zivotu najvaznije. Verujem da se tata ponosi kakvu divnu kcerku ima. Borci ste svi u porodici i svaka vam cast. Iskreno se nadam da ce i zavrsni rezultati biti zadovoljavajuci i da cete pobedonosno uzviknuti mocnu recenicu na kraju ovog teksta!

    Veliki pozdrav

    ОдговориИзбриши
  14. Draga moja, ja sam ovaj tekst bukvalno pročitala u jednom dahu. Toliko je emotivan... Suze su mi krenule. Šta reći osim "Stay Strong"! Imaš moju punu podršku.

    My blog: Ana's blogger life

    ОдговориИзбриши
  15. Koliko volim tvoje postove <3 uvek su iskreni i najezim se od njih. Svaka cast i podrska svima koji se bore protiv ove opake bolesti <3

    ОдговориИзбриши